Transport koji oduzima dah
Svakoga dana, Hoze Astete Tores vozi svoj Volvo FH do skoro 5.000 metara nadmorske visine da bi preuzeo cink iz rudnika koji se nalaze u srcu peruanskih planina. Dobro došli na putovanje koje će sigurno pomeriti granice čoveka, ali i mašine.
R
ano je jutro i oblaci sa Pacifika su se po običaju zaustavili iznad Lime, glavnog grada Perua. Parkirani smo u ograđenoj garaži pored industrijske luke u Limi. Teretna platforma je prazna, a rezervoar za gorivo pun. Jutro je tiho, mada se nivo buke koja dolazi iz grada postepeno povećava, što nam govori da će se slika uskoro promeniti.
Hoze Astete Tores je vozač kamiona firme Simsa, koja je skoro 65 godina jedna od vodećih u Peruu za proizvodnju cinka i olova. Firma godišnje proizvede 65 hiljada tona proizvoda, koji se transportuje u delove sveta kojima nedostaju minerali.
Hoze kreće iz garaže. Svakog drugog dana polazi odavde svojim zlatno-žutim kamionom Volvo FH12 kako bi preuzeo tovar koncentrata cinka, vrstu prečišćene rude cinka, u rudniku u San Ignasiju, koji je više od 300 km udaljen od glavnog grada države. Odnosno, nalazi se „gore”. Da bi stigao do rudnika, mora da se popne na skoro 5.000 metara nadmorske visine. Mora da pređe vrh planinskog venca Anda, da prođe kroz tri klimatske zone i upravlja kamionom kroz, blago rečeno, pomalo haotičan saobraćaj pre nego što dođe trenutak da okrene vozilo i krene natrag sa punim tovarom.
Sve to za samo par sati. Počinje istog trenutka kada napustimo garažu. Hoze se probija kroz zakrčene puteve lučkog dela grada. Čak i pri ovoj brzini, on mora da koči kako bi izbegao rupe na putu ili druge učesnike u saobraćaju koji su se namerili da mu otmu parče asfalta u sve većoj jutarnjoj saobraćajnoj gužvi.
„Saobraćaj je najteži deo posla, posebno autobusi”, kaže on i pokazuje nam beli mini-bus koji sa „gasom do daske” i putnicima koji vise na vratima naglo skreće u našu traku na samo metar ispred ogromnog prednjeg branika kamiona Volvo.
„Mnogi od ovih vozača nemaju vozačku dozvolu, stalno negde žure i prilikom skretanja se ne opterećuju pokazivačima pravca ili drugim simbolima. Mi uglavnom planiramo svoju vožnju prema kretanjima autobusa. Daleko je bezbednije ići za njima nego naleteti na njih kada traže putnike!”
Nakon nekih sat vremena izlazimo iz Lime. Dok užurbana metropola nestaje iza nas, vazduh postaje čistiji. Na nebu se pojavljuje sunce. Sve veća uzbrdica čvrst je dokaz našeg odredišta: mitskih padina čuvenih Anda.
Prepoznajem viševekovno nasleđe Inka u Peruu u šarenoj odeći ljudi, uvrnutim konturama terasastih njiva i ponekom nazivu sela koje se teško izgovara. Na ovim prostorima, u samom srcu južne Amerike, Inka Indijanci su stvorili naprednu civilizaciju mnogo pre nego što su Španci i Portugalci došli iz daleke Evrope.
Na nekih pola puta na planini, na oko 3.000 metara, vazduh iznenada postaje primetno ređi. Svaki trenutak je napor i svaki otkucaj srca nas podseća na teške uslove van kabine.
Izmučeni Volvo N7 ispred nas nam ilustruje koliko život može biti težak u ovim predelima. Njegova usporena vožnja uz planinu i bučni motor koji vuče pun teret na neobičan način odražavaju sve veći nemir u mojim grudima.
Hoze ga lagano zaobilazi svojim novim kamionom FH12 i ponovo se srdačno osmehuje.
„I to sam doživeo! Počeo sam da vozim kamion 1975. i to baš ovaj model. Od tada sam vozio sve živo. Sve ove godine, borio sam se za svaki metar uz planinu, a bilo je situacija da sam se jedva kretao napred. Sad, međutim, sve ide mnogo brže, i uzbrdo i nizbrdo. Što se tiče udobnosti, ne može da se poredi”, kaže on i počinje da broji na prstima:
„Oslanjanje, servo upravljanje, sedište vozača, krevet – voziti novi Volvo u ovakvom okruženju je pravo zadovoljstvo.”
Međutim, udobnost modernog kamiona Volvo nije ništa u poređenju sa jednim detaljem koji je zaista promenio njegove svakodnevne radne uslove. Hozeov kamion ima VEB, snažnu motornu kočnicu firme Volvo, čime je skraćeno njegovo vreme putovanja za četvrtinu i omogućena mu je brža i bezbednija vožnja niz strme padine Anda.
Dvanaest do trinaest sati vožnje u strahu su danas smanjeni na deset sati bezbedne i udobne vožnje – Hoze ovu činjenicu naglašava sa ozbiljnim tonom u glasu.
„Štedim vreme, koje mogu da provedem u dodatnom odmaranju i opuštanju, kao i detaljnijim proverama bezbednosti. Time se doprinosi daleko bezbednijoj vožnji. Pored toga, manje sam osetljiv na lopove i pljačkaše na putu. Posebno uveče, opasnost od pljačke je najveći problem i stvarno vam stvara napetost u grudima. Međutim, sada uvek stignem do mesta određenog za odmor pre nego što sunce zađe.”
Stigli smo na vrh. Oštar, ledeni vazduh potvrđuje da je vlažna priobalna klima Lime ostala iza nas. Veliki znak na putu nas informiše: 4.818 metara nadmorske visine – za samo četiri sata vožnje!
Odavde će Hoze krenuti na istok, ka drugoj strani venca gde se nalazi rudnik cinka firme Simsa. Smeje se dok mi pomaže da izađem na put, gde stojim bled i borim se za svaki udisaj vazduha.
„Visinska bolest”, kaže on. „Protiv visinske bolesti postoji samo jedan lek: čaj od koke i mnogo odmaranja!” ■
Činjenice o firmi Simsa
■ Rudarska firma sa sedištem u Limi u Peruu. Specijalizovana za rude cinka i olova.
■ U proteklih 35 godina, glavna proizvodna linija im je rudnik San Visente, 300 km istočno od Lime.
■ Proizvode 62 hiljade tona cinka i 3 hiljade tona olova godišnje. Najviše izvoze na inostrana tržišta.
■ U voznom parku imaju 31 kamion – 20 tegljača za uobičajeni transport i 11 dampera za vuču unutar rudnika. Dvanaest tegljača su modeli Volvo FH. Svi kamioni u rudniku su modeli Volvo FM.
■ Svi kamioni su isporučeni sa ugovorom o servisiranju.